Ante Starčević

Razgovor i govor dva su različita problema. Razgovor traži da lik sluša, razumije i snađe se u onome što nije mogao predvidjeti. Govor traži suprotno: da svaki put ispadne jednako dobro. Nema nepredvidivosti koju treba pokriti, ali zato nema ni gdje sakriti slabu izvedbu.

Zato je težište ovdje na izvedbi — na ritmu rečenice, na stankama, na tome kada pogled ide prema publici, a kada u stranu. Tekst se oslanja na njegove zapisane riječi, pa jezik nije moderna parafraza nego ono što je stvarno govorio, prilagođeno samo onoliko koliko treba da bude razumljivo.

Tehnička osnova ista je kao kod Valentinijana: lik izgrađen u Unreal Engineu 5, pripremljen za holografski postav i renderiran u stvarnom vremenu. Razlika je u tome što se umjesto modela za dohvaćanje odgovora ovdje gradi precizno režirana izvedba.

Takav pristup ima smisla svugdje gdje je poruka poznata unaprijed — na obljetnicama i komemoracijama, u stalnim muzejskim postavima, u školskim programima. Lik je modeliran i spreman za postav; trenutno se finalizira sadržaj govora.